Obitelj Šolić svjedočila je kako je Gospodin djelovao u njihovim životima, međusobno ih oblikovao i mijenjao, pripremao i kušao da bi ih na kraju sjedinio u braku.
Maja je Krunoslava poznavala dugo, više od 15 godina. Bio je prijatelj njenog brata Marijana i često su se družili. Nikad nije ni pomišljala da se “petlja” s nekim iz bratovog društva, to su bili pobožni dečki s aktivnostima uglavnom vezanim za Crkvu, njoj pomalo dosadni i nepoduzetni po pitanju ženskog roda. Tako su ona i suprug Krunoslav prolazili jedno pokraj drugog dugi niz godina kao “mumije”, svatko u svom svijetu. Bili su to dani puberteta kad još nisu ni imali jasnu sliku kako i što žele od braka i svog životnog partnera. Zanimljivo je bilo to što ih je Bog usmjeravao na ista mjesta, iste ljude, okupljanja, druženja ali nisu vidjeli dalje od toga. Za njih je to bilo još jedno uspješno druženje s ekipom.
MAJA: Zaista su čudesni putovi Gospodnji i onoga trena kad prepustite da bude Božja volja, On tada stvara svoju priču. Pozna nas bolje nego što sami sebe poznajemo i daje bolje nego što smo zaslužili.
Nakon nekoliko godina Bog ih je doveo u isti zbor, Krunoslav je pjevao, a Maja svirala klavir. Ni tada se između njih nije događalo ništa posebno, i dalje su se nalazili kao prijatelji, družili se s prijateljima, putovali i nastupali po raznim župama i dobro se zabavljali. Nakon nekog vremena Maja je počela voditi župni zbor i malo kasnije pridružio se i Krunoslav. Cilj mu je bio da si nađe buduću suprugu, ali u tom planu nije bila ona. Imali su svoje pojedinačne planove i trebalo im još nekoliko godina da primijete jedno drugo.
U međuvremenu ušli su u zajednicu “Prilika za Susret”. Opušteno i bez većih očekivanja, ona je dolazila na svako druženje i susret, dok je Krunoslav dolazio samo na zanimljivija predavanja, svjedočanstva i aktivno sudjelovao u radu Zajednice, dok se Maja aktivno uključila u organizaciju i sudjelovala u pripremi sadržaja Zajednice.

KRUNOSLAV: imao sam potrebu moliti za svoju buduću suprugu. Ne toliko ekstreman kao ona, ali svakodnevno traženje od Boga odgovore na pitanja kao što su: zašto sam još uvijek sam, jesam li uopće za brak, gdje je „zapelo“. Dok nisam promijenio molitvu sa sebe i što meni treba na „Gospodine predajem ti se, za koga ili što me trebaš?“ Tek kada sam se otvorio opciji da je Božja volja za mene ostati sam ili čak (ne daj Bože) otići u samostan onda se tek sve pokrenulo.
MAJA: Oboje smo imali poseban mir u srcu kad smo počeli hodati u čistoći, nekako smo znali da je to Božji plan za nas.
Odlučila sam upisati duhovne vježbe sv. Ignacija i 2014. na blagdan Velike Gospe dobila poticaj moliti za svojeg supruga, tridesetodnevnu pobožnost sv. Josipu i to 33 puta (toliko je godina Isus živio ovozemaljski život). Kad sam to sve pomnožila, koliko mjeseci i godina treba moliti, prvo što mi je prošlo kroz glavu: “Ja nemam toliko vremena čekati”. Međutim, kad sam razmislila što me nakon toga čeka čvrsto sam odlučila to sve izvršiti jer odustati od braka neću ma koliko je god to dana, molitve i obraćenja koštalo. Čvrsto sam vjerovala da je to ono pravo, da Gospodin od mene traži ustrajnost, ozbiljnost i na neki način potvrdu da brak želim svim svojim bićem i srcem. Tako je i bilo. Nakon završetka 30-dnevne pobožnosti sv. Josipu koja je trajala oko dvije i pol godine, došao je Krunoslav.
Prohodali smo nekoliko dana nakon blagdana Svih Svetih. Zaručili se mjesec dana nakon toga, a vjenčali se deset mjeseci nakon prve kave.
MAJA: Zaista su čudesni putovi Gospodnji i onoga trena kad prepustite da bude Božja volja, tada On stvara svoju priču. Pozna vas bolje nego što vi sami sebe poznate i daje vam bolje nego što ste zaslužili. Bog je cijeli naš susret čudesno osmislio. S obzirom da nas dvoje nismo mogli jedno drugome prići, već smo imali osjećaj kao da smo brat i sestra na godine poznanstva, a s druge strane tu je i zajedničko društvo, bojali smo se da ne uspije naš pokušaj hodanja. Kad nam je postalo jasno da nam prijatelji ‘spletkare iza leđa’ odlučimo se moj suprug i ja javiti jedno drugome i dogovoriti našu prvu zajedničku kavu. To se sve brzinski odvijalo, samo ću reći da smo na drugoj kavi odlučili rezervirati salu za svadbu. Toliko smo imali povjerenja i sigurnosti u Božji plan da nas je On spojio, pripremao za taj susret i na kraju za sakrament braka.
KRUNOSLAV: Za vrijeme hodanja imali smo zajedničku molitvu koju smo molili. Ako sve prepustimo Bogu zaista će posložiti naše živote bolje od nas samih. Ali da bi On mogao djelovati, ti moraš pustiti iako te strah, nemaš kontrole nad tim što Bog za tebe priprema, moraš mu vjerovati.
Veliko hvala Gospodinu što mi je poslao predivnog, smirenog i strpljivog muža.
Kao zaručnici otišli smo u Ludbreg na zaručnički susret da se što bolje pripremimo za brak i tamo doživjeli jedno predivno iskustvo. Toliko toga smo saznali jedno o drugome, zbližili se, povezali još više i imali osjećaj kao da se znaju oduvijek.
Maja za kraj kaže: “Veliko hvala Gospodinu što je uslišao naše molitve, što nas je oblikovao i pripremio za brak, nagradio našu ustrajnost u molitvi, poslao mi predivnog, smirenog i strpljivog muža. Zajedno nas nagradio malenom kćerkicom Rebekom i sinom Franom. Hvala i sv. Josipu za njegov zagovor i molitve.”




